Poziv na predavanje “Od Ukrajine do Gaze: Izazovi međunarodne pravde u Haagu u 21. stoljeću”

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde poziva vas na četvto u seriji predavanja i razgovora unutar projekta Konferencija o Palestini. Gostujuće predavanje dr. sc. Ive Vukušić “Od Ukrajine do Gaze: Izazovi međunarodne pravde u Haagu u 21. stoljeću” održat će se 4. studenog od 17 do 19 sati na Fakultetu političkih znanosti u dvorani 504.

O izlaganju:

Institucije međunarodne pravde u Haagu – Međunarodni kazneni sud (International Criminal Court, ICC) i Međunarodni sud pravde (International Court of Justice, ICJ) – posljednjih godina suočavaju se s intenzivnim političkim pritiscima kakvi nisu viđeni ranije. Cyber napadi i špijunaža te manjak suradnje i podrške država članica, uključujući Hrvatsku, opterećuju sudove više nego ikada. Sankcije Sjedinjenih Američkih Država posebno su teške za ICC te imaju ozbiljne posljedice kako za pojedince poput tužitelja i sudaca, tako i za sam sud. Države, osobito zapadne, na primjeru Ukrajine i Palestine pokazuju dvoličnost te selektivni i jasno politički pristup pravu i pravosudnim institucijama u Haagu. Članice Europske unije, često najglasnije kad je u pitanju posvećenost međunarodnom pravu, osobito su razotkrivene kao dvolične. Stručnjaci situaciju karakteriziraju kao egzistencijalnu krizu u međunarodnom pravosuđu i govore o mogućnosti da neke od institucija, osobito ICC, nestanu nastavi li se ovakva praksa. Predavanje će biti posvećeno ovim važnim temama te se naslanja na akademska istraživanja i praktično iskustvo u Haagu od skoro dva desetljeća. U razgovoru nakon predavanja sudjelovat će prof. dr. sc. Maja Munivrana (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) te izv. prof. dr. sc. Stevo Đurašković (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu). Gostovanje Ive Vukušić organiziraju članovi i članice Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičku pravdu.    
 

O izlagačici:

Dr. Iva Vukušić docentica je međunarodne povijesti na Sveučilištu u Utrechtu i gostujuća istraživačica na Odsjeku za ratne studije King’s Collegea u Londonu. Proučava masovno nasilje i kaznenu odgovornost s posebnim fokusom na međunarodne sudove u Haagu. Iva je desetljeće provela radeći u praksi kao istraživačica i analitičarka u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine te na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Njezina prva knjiga „Srpske paravojne formacije i raspad Jugoslavije: Državne veze i obrasci nasilja“ objavljena je 2022. na engleskom (Routledge) te 2024. na hrvatskom jeziku (Naklada Ljevak). Iva pruža analize i savjete na temu odgovornosti za zločine u Ukrajini različitim dionicima kao što su britansko Ministarstvo vanjskih poslova, Commonwealtha i razvoja. Često sudjeluje u javnim raspravama o ratnim zločinima i odgovornosti, a pojavljivala se i u nizu medija kao što su CNN, BBC, New York Times, Guardian, Le Monde, Liberation, Der Spiegel, De Volkskrant, NRC, Frankfurter Allgemeine Zeitung, itd. Također je povjerenica Nizozemskog helsinškog odbora.

Yuval Noah Harari – priča o intelektu bez moralne hrabrosti

Osuđujete li genocid i sustavno etničko čišćenje palestinskog stanovništva koje provodi izraelska vlada, gospodine Harari?

Dok se diljem svijeta ljudi okupljaju i prosvjeduju u znak podrške Global Sumud Flotili i palestinskom narodu, riskirajući svoje slobode i sigurnost kako bi stali uz one koji nemaju ni glas ni zaštitu, Vi, kao i organizatori ovog događaja, birate šutnju – onu ugodnu, akademsku šutnju koja se prodaje kao neutralnost.

Vi niste pozvani na odgovornost zbog svoje inteligencije, nego zbog odbijanja da jasno osudite genocid. U vremenu kada su slike spaljenih domova, škola, bolnica, mrtve djece i razorenih gradova dostupne svima, teško je govoriti o “neutralnosti”. Jer kada su činjenice javne, šutnja nije neznanje – šutnja je izbor.

Vi, zajedno s hrvatskim intelektualcima koji Vas s oduševljenjem dočekuju i promoviraju bez imalo kritičnosti, sudjelujete u tom izboru. Oni koji već godinama ne uspijevaju jasno i hrabro osuditi genocid nad palestinskim narodom, sada se skrivaju pod plaštom “intelektualne znatiželje” i “otvorenog dijaloga” – zajedno s Vama. Jer lakše je govoriti o algoritmima nego o tijelima zatrpanima pod ruševinama Gaze. Lakše je zaraditi pokoji euro, promovirati sebe i svoje knjige, nego riskirati da se zamjerite nekome. Jednako tako činite i Vi.

Vi, koji tako rado govorite o etici tehnologije i budućnosti čovječanstva, ostajete nijemi pred najvećim moralnim slomom našeg vremena. Ako doista vjerujete u moć povijesti i sposobnost čovjeka da iz nje uči, kako opravdavate to što stojite na strani tišine dok se pred našim očima ponavlja povijest okupacije, rasizma i brisanja jednog naroda? Koliko god pokušavali relativizirati ovo pitanje, kao intelektualac koji toliko piše o pitanjima etike i humanosti, osuditi genocid  minimum je koji možete i trebate napraviti.

Vi, kao povjesničar, znate koliko riječi oblikuju stvarnost. Upravo zato ne možemo ignorirati Vaš nastup u kojem govorite o dinosaurima kao prvim stanovnicima prostora Palestine i današnje Države Izrael – kao da je riječ o simpatičnoj ironiji univerzalne povijesti.

Vi, koristeći tu ironiju u kontekstu kontinuiranog kolonijalnog nasilja nad palestinskim narodom, činite nešto duboko opasno. Jer u toj igri paralela nestaje “slon u sobi”: 77 godina sistemskog raseljavanja, ubojstava, aparthejda i kolonizacije ne može se objasniti strahom “obiju strana”. To nije simetrija straha – to je asimetrija moći i nasilja.

Vi, govoreći o obostranom strahu, brišete činjenicu da su palestinski civili – žene, djeca, starci – svakodnevno izloženi metcima, dronovima, zatvorima i sistemskoj diskriminaciji. 

Vi, govoreći o povijesti Izraela kao o priči koja traje tisućljećima, dok palestinsku povijest svodite na Hamas, potvrđujete kolonijalni narativ koji briše postojanje jednog naroda. Time sudjelujete u stvaranju mita o barbarskoj Palestini koja mora biti kažnjena i civiliziranom Izraelu koji mora, makar i barbarski, izvršiti kaznu. Pa bila ta kazna i genocid.

Vi ste, istina, kritizirali izraelsku vladu i Netanyahua. No, kao moralni autoritet, niste imali hrabrosti izgovoriti ono što žrtve znaju: da je riječ o zločinima, da je zločin genocid, da su počinitelji poznati, i da taj sustav ima ime – cionizam.

Vi, u svojim javnim nastupima, pokazujete želju za pomirenjem. Ne negirate postojanje palestinskog naroda i činilo se da je u tome trag nade. No s obzirom na to da se libite izreći riječ genocid, pokazujete svoju pristranost  – jer birajući neimenovanje istine, odabrali ste stranu. 

Vi ćete, možda, reći da je tema kompleksna. Da nedostaje razuma. Da su svi u nekoj mjeri krivi. I tada, ponovno, upotrijebiti Hamas kao ideološku palicu kojom se zakopava istina zajedno s tijelima nedužnih. Pritom zaboravljate – šutnja pred zločinom nije mudrost. To je sudioništvo.

Vi kritizirate izraelsku vladu, ali ne zbog ubijenih Palestinaca, već zbog narušenog ugleda cionističkog projekta. Vi govorite staloženo, odmjereno, artikulirano – i time odbacujete odgovornost koju bi intelektualac trebao nositi pred razaranjem koje opravdava ideologija kojoj se ne želite izravno suprotstaviti.

Vi ste priznali da Vas studenti optužuju za podržavanje genocida, i rekli ste da imaju pravo na svoje mišljenje. Ali to nije dovoljno. Vaša suzdržanost ne štiti Vas – ona štiti zločin. I dok studenti preuzimaju moralni rizik, Vi ostajete mirni. To nije hrabrost – to je privilegija.

Vi, izbjegavajući imenovati genocid, pokazujete da genocid tolerirate. A tolerancija je oblik prihvaćanja. Tako (p)ostajete intelektualac bez hrabrosti i osjećaja za epistemičku pravdu. Vaša odmjerenost postaje oruđe propagande. A tu predstavu više ne želimo gledati.

Zato Vas pozivamo da jasno i glasno osudite genocid izraelske države nad palestinskim narodom – bez dinosaura, bez retoričkih figura i bez erističke dijalektike. Povijest će zapamtiti Vaš odgovor. Ili njegov izostanak. 

Isti poziv upućujemo i organizatorima ovog događaja koji se spremno uključuju u ovakve projekte komercijalizacije znanja, dok njihova moralna i društvena odgovornost u doba genocida izostaje.

Zato, gospodine Harari, ako još vjerujete u povijest, iskoristite svoju riječ kao alat odgovornosti. Ili ćete pred poviješću zauvijek izgubiti.

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde

Inicijativa za slobodnu Palestinu

Studentice za Palestinu

Za KRUH

Štrajk za Gazu

Nepokorena Palestina

Govor Dine Vozab na prosvjedu “Zaustavite ubijanje novinara, zaustavite genocid”

Na prosvjednom skupu „Zaustavite ubijanje novinara! Zaustavite genocid!“, održanom u Zagrebu 28.8. okupljenima se obratila Dina Vozab iz Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde.

Neizmjerna patnja koja postoji u svijetu nije jednako distribuirana. Iz relativne sigurnosti svojeg doma u ovom dijelu svijeta pratimo nevjerojatno okrutna stradanja u Palestini, Ukrajini, Sudanu… Na ovom prostoru za sad mnogi mogu živjeti svakodnevni život neokrznuti, dok svijet oko nas gori. Međutim, iako tu patnju ne želimo vidjeti, mi smo s njom povezani. Europske zemlje, uključujući i Hrvatsku, i dalje izvoze oružje i održavaju bliske političke i ekonomske veze s Izraelom dok ta zemlja provodi genocid u Palestini. Ekonomski sustav profitira od okupacije i genocida. Naša ugodna svakodnevnica u koju smo uljuljkani omogućena je patnjom drugih.

Mediji ne čine mnogo da tu ugodnu svakodnevnicu uzburkaju. Naprotiv. Ako se o Gazi uopće i priča, koriste se eufemizmi. Umjesto genocida govorimo o konfliktu, umjesto etničkog čišćenja o preseljenju. Ignorira se povijest razaranja i okupacije. Nekritički se preuzimaju navodi izraelske vlasti i vojske. Pa smo tako dugo slušali da ne možemo vjerovati podatcima o broju ubijenih civila. Sad smo otkrili da čak i sama izraelska vojska procjenjuje da je među ubijenima u Gazi 85% civila. Mediji su prenosili dehumanizirajuću retoriku o ljudskim štitovima, kojom se svi civili označuju kao legitimne mete. Jedan od najmorbidnijih primjera sramotnog izvještavanja je prenošenje izraelskih opravdavanja izgladnjivanja stanovnika Gaze. Nakon što su objavljene zastrašujuće fotografije izgladnjele djece, Izrael se pokušao obraniti navodima da se radi o djeci s već postojećim bolestima. Mediji su spremno preuzeli ponuđenu priču. Podtekst je strašan. Izgladnjivanje bolesne djece je u redu, problem je jedino ako su izgladnjivanjem ubijena samo potpuno zdrava djeca. Ne moramo biti bijesni, ne moramo prosvjedovati.

Izrael je zabranio stranim novinarima izvještavanje iz Gaze. No, to ipak ne može biti izgovor da mediji o Gazi ne izvještavaju pošteno. Informacije su dostupne preko brojnih lokalnih novinara u Gazi koji su neumorno i hrabro izvještavali i pri tome bili sustavno ubijani. Preko 200 ih je ubijena. Međutim, palestinski novinari nisu dovoljno dobar izvor za zapadne medije. Kako je rekao Edward Said, Palestincima je uskraćeno pravo na naraciju, čak i kad se radi o svjedočenju o vlastitom istrjebljenju. Kad je riječ o Palestini, kao da nema izvora koji je dovoljno dobar. Međunarodne organizacije, UN, Liječnici bez granica, već dugo izvještavaju o tome kako Izrael “nameće životne uvjete kojima je cilj potpuno ili djelomično fizičko uništenje Palestinaca kao skupine”. Ako ni to nije dovoljno, mogli su pratiti istraživačko novinarstvo nezavisnih novinara koji su o Gazi i Zapadnoj obali izvještavali iz Izraela, kako bi otkrili informacije političkih i vojnih struktura koje govore o razmjerima u kojima je ubijanje civila ukalkulirano. Međutim, iako bismo mislili da će istraživanje i dokumentiranje biti ono o čemu će mediji, čija bi uloga trebala biti informiranje, biti nešto o čemu će izvještavati, to se nije dogodilo. Rad novinara, pa potom njihovo ubijanje zbog njihovog rada, i općenito rad u potrazi za istinom, nije našao svoje mjesto u medijskom definiranju stvarnosti. Umjesto onima koji tragaju za istinom, mediji su najviše prostora davali počiniteljima zločina i političarima koji genocid negiraju.

Znanstvenici i novinari barem u načelu dijele zajedničku misiju portage za istinom i znanjem za dobrobit društva. U ovom dijelu svijeta, mnogi dijele i zajedničku šutnju o svojim palestinskim kolegama, ubijenima bombama, dronovima ili sporim izgladnjivanjem. Jasno je koji je cilj izraelskih ubojstava novinara i novinarki. Cilj je prikriti nebrojene počinjene zločine i pokušati održati kontrolu nad narativom. Taj narativ je sad razbijen, genocid je nemoguće sakriti i opravdati. Međutim, postoji i drugi cilj tih ubojstava. Palestinski novinari uspjeli su humanizirati Palestince i dati im ime i lice, povezati ih sa svijetom. Zahvaljujući njima znamo tko su Anas Al-Sharif, Refaat Alareer, Hind Rajab, Hossam Shabat. Novinarka Plestia Alaquad rekla je da izvještavanjem želi pokazati da su stanovnici Gaze samo ljudi koji žele živjeti normalnim životom i da kao i svi drugi imaju pravo na slobodu. Sličan cilj imaju ubojstva znanstvenika i učitelja te uništenje obrazovne i istraživačke infrastrukture. Obrazovanje je važno za identitet i održanje zajednice, važno je za održavanje nade u normalnu budućnost, nade za slobodom, prostor povezanosti sa svijetom.

Za kraj, želim podijeliti poruku Fatime Hassoune, palestinske fotoreporterke, koja je ubijena u izraelskom zračnom napadu zajedno s deset članova svoje obitelji. Izrael je naravno naveo da je ciljao Hamasovog operativca. Prema izraelskom narativu, Fatima i njena obitelj samo su kolateralne žrtve, nevažni ljudski štitovi koji su čekali da budu ubijeni. Fatima je znala da će se tom pričom njeno ubojstvo pokušati opravdati, njen identitet izbrisati, a koju mnogi mediji spremno preuzimaju umjesto da stanu u zaštitu novinara. Ali ona je, kao mnogi njeni kolege i kolegice već sama napisala svoju osmrtnicu, koja glasi:

„Ako umrem, želim glasnu smrt. Ne želim biti samo prijelomna vijest, ili samo broj među grupom ubijenih, želim smrt koju svijet može čuti, čiji će utjecaj ostati u vremenu, koja će postati bezvremenska slika koja ne može biti zakopana u vremenu ili mjestu“

I zato, ne zaboravimo na njenu smrt. I kao novinari i znanstvenici, istraživači, imamo privilegiju tražiti istinu i obavezu solidarizirati se s našim kolegama. Stanimo u obranu palestinskih novinara i znanstvenika. Zahtijevajmo zabranu isporuke oružja, zahtijevajmo sankcije Izraelu, zahtijevajmo prekid sporazuma EU i Izraela, učinimo sve što možemo da zaustavimo genocid.

View this post on Instagram

A post shared by Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde (@akademija.solidarnosti)

Konferencija o Palestini: predavanje i filmska projekcija

Lecture and Film Screening

Behzad Khosravi Noori

Tuesday, September 2, 2025, 18-20h @ MaMA

The Initiative for the Academy of Solidarity and Epistemic Justice (IzASEP) invites you to the third in a series of lectures and discussions as part of the Conference on Palestine. 

Behzad Khosravi Noori’s lecture will be followed by a screening of his film In the Dermis of History and a discussion. 

The event will be held on September 2nd, from 18 to 20 PM at MaMa, Zagreb.

12+3 days of writing. Mowing the Grass: The Epistemic Violence and the Enemy of My Enemy

The lecture is based on Khosravi Noori’s recent text, which emerged as a reflection, an observation, and a struggle to find language for the twelve-day war between Israel and Iran. The author insists that the violence of imperial and colonial powers and the repression of domestic regimes do not cancel each other out. Instead, they converge in their mutual denial of dignity, memory, and future. Behzad thinks from the wound, not for the wounding hand, holding to the conviction that “the enemy of my enemy” is not my friend, but remains my enemy.

In the Dermis of History (Behzad Khosravi Noori, 2017-2021; 21:59 min) 

An allegorical bronze-and-cement sculpture stands at the intersection of Felestin (Palestine) Street, in the centre of a large roundabout. Featuring several figures, one with a fist raised in a gesture of defiance, the work serves as a monument to the Palestinian struggle, particularly the First Intifada. It lasted from December 1987 until the Madrid Conference in 1991, and it was precisely during this period that construction of the monument took place, from 1989 until its inauguration in 1990. The sculpture was the first public monument ever built in post-revolutionary Tehran.

—

Behzad Khosravi Noori is an artist, writer, and educator whose research-based practice uses films, installations, and archival studies to explore the intersection of personal memory and significant world events, to examine how stories and memories cross borders and create connections between micro and macro histories. 

——————————————————-

Predavanje i filmska projekcija

Behzad Khosravi Noori

Utorak, 2. rujna 2025., 18-20h @ MaMA

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde poziva vas na treće u seriji predavanja i razgovora unutar projekta Konferencija o Palestini. Nakon predavanja Behzada Khosravija Noorija slijedit će projekcija njegova filma In the Dermis of History te razgovor s publikom. 

Događaj će se održati 2. rujna od 18 do 20 sati u MaMi.

12+3 days of writing. Mowing the Grass: The Epistemic Violence and the Enemy of My Enemy (12+3 dana pisanja. Kositi travnjak: Epistemičko nasilje i neprijatelj moga neprijatelja)

Predavanje se temelji na Khosravi Noorijevom tekstu koji je nastao kroz promišljanje i sagledavanje te kroz borbu za artikulacijom govora o dvanaestodnevnom ratu između Izraela i Irana. Autor inzistira na tezi da se nasilje imperijalnih i kolonijalnih sila i represija domaćih režima međusobno ne poništavaju. Umjesto toga, oni konvergiraju u svojem uzajamnom poricanju dostojanstva, pamćenja i budućnosti. Behzad promišlja iz rane, a ne za ruku koja ranjava, držeći se uvjerenja da “neprijatelj moga neprijatelja” nije moj prijatelj, već ostaje moj neprijatelj.

In the Dermis of History (U potkožju povijesti) (Behzad Khosravi Noori, 2017-2021; 21:59 min)

Alegorijska skulptura od bronze i cementa smještena je na raskrižju ulice Felestin (Palestina), u centru velikog kružnog toka. Kompozicija od nekoliko figura, od kojih jedna podiže šaku u gestu prkosa, spomenik je palestinskoj borbi, odnosno Prvoj intifadi koja je trajala od prosinca 1987. do Madridske konferencije 1991. Upravo je u tom razdoblju spomenik nastajao: od 1989. do inauguracije 1990. godine. Bio je to prvi javni spomenik izgrađen u postrevolucionarnom Teheranu.

—

Behzad Khosravi Noori je umjetnik, pisac i edukator koji se u svojoj istraživačkoj praksi koristi filmom, instalacijom i arhivskim studijama za istraživanje sjecišta osobnog pamćenja i značajnih svjetskih događaja, kako bi ispitao načine na koje priče i sjećanja prelaze granice i stvaraju veze između mikro i makro povijesti.

Podrška kolegi Toniju Čerkezu

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde daje punu podršku kolegi Toniju Čerkezu i oštro osuđuje medijski linč estonskih tabloidnih medija kojem je izložen zbog svog mirovnog aktivizma i glasne osude izraelskog genocida u Palestini. Također, osuđujemo i sudjelovanje nekih članova hrvatske akademske zajednice u tom medijskom linču. Radi se o mehanizmima ušutkavanja kritike koji su toliko puta viđeni kroz povijest, u različitim kontekstima, samo što je ovdje apsurd na najvišem stupnju jer je riječ o genocidu. Sa svakom kritikom ili prosvjedom osobe su dovedene do beskrajno ponižavajuće pozicije da moraju tumačiti zašto dizanje glasa protiv genocida nije, niti smije biti nešto problematično. Ovakvi slučajevi doista su potvrda da živimo u vrlo apsurdnim i zahtjevnim vremenima u kojima se teze radikalno obrću pa umjesto da je problem zločin, osobito takvih radikalnih razmjera kakav se događa u Gazi, problem postaje prokazivanje zločina, tj. agitiranje za mir.

Tekst kojim je kolega Toni Čerkez odgovorio na napade kojima je bio izložen mogu se pročitati na ovoj poveznici.

_____________________________________________________________________

Support for our colleague Toni Čerkez

The Initiative for the Academy of Solidarity and Epistemic Justice gives its full support to our colleague Toni Čerkez and strongly condemns the smear campaign against him by the Estonian tabloid media to which he is exposed for his peace activism and loud condemnation of the Israeli genocide in Palestine. We also condemn the participation of some members of the Croatian academic community in this smear campaign. These are mechanisms of silencing criticism that have been seen so many times throughout history, in different contexts, only here the absurdity is at the highest level because what is being silenced is the criticism of genocide. With every criticism or protest, people are brought to the humiliating position of having to explain why raising their voices against genocide is not, nor should it be, something problematic. Such cases are indeed a confirmation that we live in very absurd and difficult times in which, instead of the problem being a crime, especially of such radical proportions as is happening in Gaza, the problem becomes denouncing the crime or advocating for peace.

Izgladnjivanje kao oružje, šutnja kao suučesništvo

Europska federacija novinara u suradnji s Palestinskim sindikatom novinara poslala je pismo predstavnicima Europske unije kojim traži hitnu suspenziju sporazuma EU i Izraela zbog sustavnih izraelskih napada na novinare i korištenja izgladnjivanja kao metode ratovanja te da EU konačno osudi genocid u Gazi. Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde prilagodila je pismo za akademski kontekst. Pozivamo vas da preuzmete primjer pisma i prilagodite ga vlastitoj situaciji te da ga pošaljete sami ili pozovete vaša znanstvena udruženja ili institucije da se pridruže pozivu hrvatskim vlastima da prekinu sa suučeništvom u genocidu.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske,

Ministar znanosti, obrazovanja i mladih,

Ministar vanjskih i europskih poslova,

i zastupnici u Hrvatskom saboru,

Premijeru, Članovima Vlade i Sabora,

Obraćamo vam se kao članovi Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde u vrijeme kada svijet svjedoči jednoj od najtežih humanitarnih katastrofa. Izražavamo duboku solidarnost sa svim civilima koji danas ginu jer se svijet ne usuđuje odlučno djelovati, te s našim kolegama i kolegicama znanstvenicima/ama, nastavnicima/ama i akademskim radnicima/a koji, unatoč svemu, nastavljaju podučavati unatoč najgorim uvjetima. Nažalost, hrvatska Vlada pokazuje suzdržanost – u vrijeme kada svaka poštena država treba pokazati hrabrost.

Svjedočimo sustavnom, namjernom izgladnjivanju ljudi u Gazi – ljudi koji danima nemaju pristup hrani, vodi, medicinskim potrepštinama ili skloništu. Djeca umiru od iscrpljenosti u naručju roditelja koji ih ne mogu hraniti. U bolnicama bebe pate od teške pothranjenosti, dok su konvoji humanitarne pomoći blokirani. To nije rezultat prirodne katastrofe – to je politička odluka, oblik kolektivne kazne koju je orkestrirala izraelska vlada.

Ono što se danas događa u Gazi je genocid i zločin protiv čovječnosti: glad se koristi kao oružje, a uskraćivanje osnovnih životnih potrepština – uključujući lijekove i čistu vodu – događa se pred očima svijeta. I pred našim očima također. Jedni od preostalih svjedoka zločina i patnje su lokalni novinari. Pod blokadom i uz izričitu zabranu ulaska stranim novinarima, oni svakodnevno riskiraju svoje živote kako bi svijetu donijeli istinu. No i njih se pokušava ušutkati glađu.

U izvještajima Ujedinjenih naroda navodi se da je u Gazi proveden skolasticid. Od listopada 2023. do veljače 2025. godine direktno su pogođene 403 od ukupno 564 školskih građevine (UN, 2025). U tom razdoblju mnoge su škole prenamijenjene u civilna skloništa. Čak 62 posto škola koje su funkcionirale kao skloništa bile su direktno pogođene u napadima, te je u njima ubijen velik broj civila (UN, 2025). Više od 57 zgrada koje su bile dio sveučilišta u Gazi u potpunosti su uništene, ubijeno je 612 učitelja, učiteljica i ostalih radnika/ca u školama, 190 akademskih radnika/ca, te na tisuće učenika/ca i studenata/ica (UN, 2025). Izvještaj zaključuje da su “izraelski napadi u Gazi od listopada 2023. učinkovito uništili obrazovni sustav, sa značajnim štetnim dugoročnim posljedicama za djecu i mlade u Gazi i za identitet palestinskog naroda kao skupine” (UN, 2025). U ovom trenutku, profesori i studenti kolabiraju od izgladnjelosti.

Odbijanje hrvatske diplomacije da podrži reviziju Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela, uz izostanak jasne osude blokade pomoći i napada na znanstveni i obrazovni sustav, duboko je razočaravajuće i moralno neprihvatljivo. Čak i najavljena humanitarna pomoć gubi na značaju bez čvrste političke odluke i stava.

Zahtijevamo da Vlada Republike Hrvatske jasno definira svoj stav o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti u Gazi te da se  prestane skrivati iza neutralnih formulacija i više ne izbjegava poduzimanje konkretnih akcija.

Zahtijevamo da Hrvatska javno i službeno podrži suspenziju sporazuma između EU i Izraela, hitnu evakuaciju civila u neposrednoj opasnosti, da preuzme aktivnu ulogu u programima pomoći studentima iz okupiranih palestinskih područja kroz otvaranje mogućnosti studiranja na hrvatskim sveučilištima, programe stipendiranja i programe učenja hrvatskog jezika te da pozove na međunarodnu istragu sustavnog izgladnjivanja kao ratnog zločina.

Hrvatska mora stati na stranu istine, humanosti i međunarodnog prava. Očekujemo da će Vlada Republike Hrvatske snažno podržati međunarodno pravo i zaštitu ljudskih prava.

Kad se istina i znanje izgladnjuju i ušutkavaju, naša je dužnost govoriti još glasnije. Moralna je i politička sramota što hrvatska Vlada u ovom trenutku šuti.

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde

Izvještaj o akademskom bojkotu znanstveno-istraživačkih suradnji s izraelskim institucijama

U kontekstu globalnog poziva na akademski bojkot suradnje s izraelskim sveučilištima i znanstveno-istraživačkim institucijama, Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde izradila je izvještaj o akademskom bojkotu i mapirala trenutačne suradnje hrvatskih i izraelskih institucija u području akademskih istraživanja i visokog obrazovanja.

Izvještaj je dostupan na ovoj poveznici, a predstavljen je i preko videa kojim se obraćaju članovi Inicijative:

View this post on Instagram

A post shared by Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde (@akademija.solidarnosti)

Govor Marte Baradić na Maršu za Palestinu, 15.6.2025.

Autor fotografije: Goran Pećanac

Snimka govora dostupna je ovdje.

Drugu akademsku i obrazovnu, pedagošku godinu zaredom, dok privodimo kraju nastavu, svjedočimo – u prijenosu uživo – genocidu. Ne nekoj apstraktnoj tragediji, već posljednjoj iteraciji sustavnog uništenja koje Izrael provodi nad palestinskim narodom. Dvije akademske / pedagoške godine zaredom, pratimo skolasticid: uništenje obrazovne infrastrukture u Gazi, masovno ubijanje, ranjavanje, izgladnjivanje i raseljavanje naših kolegica.
Govorimo i o uništenju svih sveučilišta, škola, knjižnica, muzeja i arhiva – o sustavnom brisanju prava na znanje, prava na povijest, prava na budućnost.
Pojam skolasticida koristimo oprezno. Skolasticid označava jedan od aspekata genocida – istrebljenje naroda kroz brisanje znanja. Kroz uništavanje sjećanja, otpora, mogućnosti da se misli i sanja. Skolasticid je i sustavno targetiranje rijetkih sigurnih mjesta za zaklon ili distribuciju obroka poput škola, čime se sustavno zatire mogućnost društvene reprodukcije, održavanja i obnavljanja života.
Akademija u svom većinskom dijelu, ostaje izvan prakse globalne solidarnosti s narodom koji se ustrajno opire anihilaciji od strane najvećih i najjačih svjetskih sila. Zato ponavljamo – šutnja je suučesništvo, nemamo luksuz neznanja i ignorantnosti. Ušutkivanje i brisanje, relativiziranje glasova otpora je suučesništvo. Kukavičluk je i suučesništvo skrivati se iza visokoparnog diskursa i lamentacija o nijansiranom pristupu kompleksnoj situaciji.
Kad kooptirate strategije i pojmove, prakse i znanja proizašle iz desetljeća otpora u svoje silabuse i nacrte istraživanja, sjetite se da to nije tek domišljati teorijski okvir koji opslužuje vašu srednjeklasnu karijeru i napredovanje – to je i mora biti jasna i dosljedna politička pozicija. Akademski rad i akademske suradnje nisu ni apolitični ni neutralni. Oni su mjesto proizvodnje legitimiteta, pristanka, normalizacije.
Danas govorim kao članica Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde, neformalne inicijative koja okuplja akademsku zajednicu, osnovane prvenstveno da bi izrazila solidarnost sa žrtvama genocida u Gazi. Kad govorim o akademskoj zajednici, važno je napomenuti tko čini taj dio akademske zajednice na kojoj solidarnost počiva. To su prvenstveno žene, radnice, s nesigurnim ugovorima na određeno, ili tek na putu za trajna, najviša zvanja odnosno studentice ili nezaposlene, u pravilu na dnu akademske hijerarhije. U tom smislu Hrvatska, kad je riječ o pokretu za slobodnu Palestinu u okvirima onoga što nazivamo akademskom zajednicom, nije izuzetak. Uz svijetle iznimke u hrvatskom kontekstu poput neformalnih napora unutar akademske zajednice i jasnih izraza podrške i osude genocida pojedinih odsjeka i odjela pojedinih fakulteta, ni jedno hrvatsko sveučilište i ni jedna sastavnica ovdašnjih sveučilišta nisu službeno prekinuli suradnju s izraelskim sveučilištima koja sudjeluju u kolonijalnom nasilju i genocidnom režimu.
Istovremeno, unutar iste te akademije, sve češće se govori o dekolonijalnosti, društvenoj odgovornosti, reparativnom obrazovanju, kritičkoj pedagogiji, radu u zajednici i sa zajednicom. Ti izrazi preplavljuju projektne prijave, nastavne planove. No istovremeno, ista ta akademija uglavnom šuti o genocidu u Gazi, o skolasticidu, o etničkom čišćenju.
Također, danas govorim i kao članica inicijative Štrajk za Gazu – akcije koja se zalaže za obustavu kulturne suradnje s izraelskim institucijama, organizacijama, predstavnicima koji sudjeluju u kolonijalnom i okupacijskom režimu. Štrajk za Gazu također okuplja uglavnom prekarne radnice u kulturi, bez stalnog ili zaposlenja uopće, s nezavisne scene.
I akademsko i kulturno polje dijele sličnu dinamiku: dok se oni s najviše moći i utjecaja, sa sigurnim ugovorima i angažmanima i dalje ponašaju kao da je moguće biti neutralan, odgovornost za solidarnost i poduzimanje konkretnih akcija otpora opet pada na one s najmanje ekonomskog, socijalnog i kulturnog kapitala. Solidarnost i otpor globalno počivaju na plećima onih s margine. To nam vrlo jasno govori o granicama solidarnosti – tko si ju može priuštiti, tko riskira, a tko šuti.
Ali, govori nam i da su naše borbe povezane. Akademski i rad u kulturi ne odvijaju se u vakuumu, izvan ekonomskih i političkih, društvenih silnica i odnosa moći. Zato kulturna i akademska proizvodnja i suradnja nisu samo pitanje sadržaja – već i konteksta. S kim surađujemo, pod kojim uvjetima, koga legitimiramo i što normaliziramo pitanje je političkog stava i dosljednog solidarnog djelovanja.
Poziv na kulturni i akademski bojkot nije samo apstraktan moralni zahtjev – to je konkretan politički alat, dio šire globalne strategije solidarnosti koju su osmislili i zatražili sami Palestinci. Naša je odgovornost da čujemo i vidimo ljude suočene s istrebljenjem, ozbiljno ih shvatimo i sukladno tome djelujemo.
Osjećam nelagodu dok pokušavam objasniti nešto što bi moralo biti očito: zašto nas se tiče sustavno brisanje jednog naroda, njegove povijesti, njegove budućnosti – pred očima čitavog svijeta.
S obzirom na to da naša vlast nepokolebljivo stoji uz Izrael koji provodi genocid nad palestinskim narodom, s obzirom na to da hrvatska vlada pruža podršku aparthejdnom i kolonijalnom režimu, ratnim zločincima, etničkom čišćenju i cionističkom nasilju, naša sveučilišta nastavljaju suradnje s institucijama koje su dio izraelske kolonijalne infrastrukture, sudjeluju u razvoju vojnih i sigurnosnih tehnologija koje se upravo testiraju nad palestinskim narodom, ili ugošćuju i na taj način uljepšavaju imidž isporučitelja oružja i profitera genocida, javne kulturne institucije reklamiraju privatne cionističke zbirke – šutnja nije opcija, a naša je odgovornost mnogostruka!
Ako bih bila cinična, rekla bih: genocid je proizvod vrhunca naše civilizacije. Genocid nad Palestincima provodi se najsofisticiranijim tehnologijama, najrazvijenijom vojnom i nadzornom logistikom, ekonomskom i medijskom tehnologijom. Vrhunac tehnološkog napretka i znanstvenih dosega u službi je uništenja palestinskog naroda. Pitanje je želimo li biti kotačići takve civilizacije.
Zahtijevamo bojkot suradnje hrvatskih i izraelskih sveučilišta i znanstveno-istraživačkih institucija. Zahtijevamo ekonomski, kulturni i akademski bojkot Izraela, uključujući prestanak kupovine izraelskih proizvoda, obustavu znanstvenih suradnji koje razvijaju vojnu tehnologiju te povlačenje investicija iz svih izraelskih projekata, osim onih koji se eksplicitno protive genocidu. Zahtijevamo postupke suspendiranja i prekida ugovora sa zaposlenicima/ama sveučilišnih, fakultetskih i znanstveno-istraživačkih i kulturnih institucija koji propagiraju cionizam i ratne zločine. Zahtijevamo jasnu i konkretnu podršku palestinskim studentima i znanstvenicama – nesmetan upis palestinskih studenata i nastavak školovanja na visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj praćen stipendijama i osiguranjem dostojnih uvjeta života i studija. Zahtijevamo poticanje suradnje, gostovanja i projekte s palestinskim profesorima i znanstvenicima, kulturnim radnicama u egzilu i onima koji žive pod okupacijom i genocidnim nasiljem. Zahtijevamo aktivno zalaganje za ponovnu izgradnju i obnovu akademskih institucija u Palestini te poticanje kritičkih rasprava, istraživanja i pedagogija usmjerenih na rastvaranje palestinskog pitanja, genocida, kolonijalnosti.
Hrvatska mora prestati opsluživati kolonijalni režim, mora prestati učestvovati u genocidu nad Palestinom. Zahtijevamo prekid svih veza s Državom Izrael.
Živjela slobodna Palestina!

View this post on Instagram

A post shared by Inicijativa za slobodnu Palestinu (@free.palestine.croatia)

Konferencija o Palestini: poziv na predavanje “Edward Said o ideji Palestine”

Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde poziva vas na drugo u seriji predavanja i razgovora unutar projekta Konferencija o Palestini. Predavanje s razgovorom održat će se 17. lipnja od 18.00 do 20.00 sati u MaMi, Preradovićeva 18.  Predavanje “Edward Said o ideji Palestine” održat će Biljana Kašić.

Predavanje “Edward Said o ideji Palestine” održat će Biljana Kašić.
Jedan od najutjecajnijih postkolonijalnih teoretičara Edward Said i autor antologijskog djela Orijentalizam [Orijentalism, 1978] političko je djelovanje smatrao nepreskočivom instancom svakog teorijskog promišljanja i epistemičkog aktivizma. Palestina je sve vrijeme bila u središtu autorova polifonijskog angažmana i temeljne ljudske zabrinutosti, no posebice u razdoblju od kraja 1960-ih godina do 2000_e. Knjigom The Question of Palestine (1979) Palestina postaje nezaobilazno mjesto ozbiljne znanstvene i etičke rasprave kojom Said kroz kritičke postkolonijalne leće zorno raščinjava probleme kolonizacije, izvlaštenja, okupacije, apartheida i dehumanizacije palestinskog naroda usredotočujući se istodobno na moguća mirovna rješenja. Kao glasni zagovornik prava Palestinaca i kritičar cionizma svojim se djelovanjem u maniri Gramscijevog intelektualca dosljedno suprostavljao hegemonijskoj logici imperijalnih vladara i licemjerju zapadnih moćnika kad su posrijedi oslobodilački otpori, pravda i dekolonizatorske prakse Drugih (subalternih, podčinjenih, „orijentalnih“).

Biljana Kašić je feministkinja i postkolonijalna teoretičarka koja se temama postkolonijalne i dekolonijalne teorije bavi dulje vrijeme.

Ulaz na teach in je besplatan, no s obzirom na teške uvjete u Gazi uzrokovane višemjesečnim blokiranjem ulaska hrane i humanitarne pomoći, potičemo vas da razmislite o humanitarnoj donaciji kao “ulaznici” za ovaj događaj. Inicijativa Scientists for Palestine preporučuje ovu humanitarnu organizaciju, postoji program Workshops for Gaza, The Sameer Project, Palestine Children’s Relief Fund, a postoje i mnoge druge organizacije koje se bave humanitarnim djelovanjem na području Palestine.

Pismo podrške: Osuda zločina ne može biti zločin

Mi, dolje potpisani članovi i članice akademske zajednice, izražavamo punu podršku prosvjednicama i prosvjednicima – među kojima su i naše kolegice i suradnice, studentice, znanstvenice, umjetnice, novinarke i aktivistkinje – koji su 14. travnja 2025. godine prosvjedovali ispred Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Početkom ožujka, kako prosvjednici podsjećaju u priopćenju, „dok je izraelska vojska bombardirala Gazu, izaslanstvo Ministarstva, predvođeno ministrom Grlić Radmanom, sastalo se u Izraelu s tamošnjim ministrom vanjskih poslova, Gideonom Sa’arom, kako bi razgovarali o potencijalima jačanja suradnje Hrvatske i Izraela, posebice u području turizma i energetike”. Blokirali su ulaz u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, zahtijevajući od hrvatske vlade da blokira odnose s Državom Izrael.   “Umjesto da učini sve što je u njenoj moći da zaustavi daljnje ubijanje Palestinki i Palestinaca, hrvatska vlada bira put sudioništva u izraelskim zločinima. Ni preko 50.000 ugašenih života nije dovoljno da Hrvatska raskine odnose s Izraelom.”

Prosvjednike protiv “okupacije, aparthejda i genocida”, privela je policija, zadržavši dio u pritvoru dulje od uobičajene prakse, i preko noći, što je presedan  u novijoj hrvatskoj povijesti. Osim toga, protiv njih su podignute zasebne prekršajne prijave koje rezultiraju pojedinačnim suđenjima, što je također neka vrsta presedana kada se radi o prosvjednim akcijama. Uhićeni, naime, nisu remetili javni red i mir, nego su zahtijevali mir i pravdu za sve. Zgroženi smo činjenicom da se mirni prosvjed tretira kao prijetnja javnom redu, dok se istodobno ignorira suradnja Republike Hrvatske s državom koja se pokazuje odlučnom u tome da umjesto suživota radi na zatiranju svake mogućnost života Palestinaca i Palestinki u Gazi i drugim područjima pod njezinom formalnom ili željenom vlasti.

Pridružujemo se osudama takvog postupanja koje su već izrazile brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava, uključujući i strukovna udruženja. Poput Hrvatskog P.E.N. centra, Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde ili Udruge plesnih umjetnika, izražavamo solidarnost s uhapšenim prosvjednicima i osuđujemo svaki pokušaj njihova zastrašivanja i progona. Zajedno s njima i njihovim odvjetnicima očekujemo oslobađajuće presude i zaštitu prava na traženje pravde, istine i mira.

Osuda zločina ne može biti zločin. Suučesništvo u zločinu protiv čovječnosti je zločin. Stojimo uz prosvjednice i prosvjednike koji ne pristaju na šutnju i ravnodušnost.

POTPISI

dr. sc. Mojca Piškor, Institut za etnologiju i folkloristiku

dr. sc. Olga Orlić, Institut za etnologiju i folkloristiku

dr. sc. Iva Pleše, Institut za etnologiju i folkloristiku

dr. sc. Marijana Hameršak, Institut za etnologiju i folkloristiku

Izvor Rukavina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Jasmina Božić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Gordan Jelenić, Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet

dr. Toni Čerkez, Sveučilište u Tallinnu, Škola vladavine, prava i društva

doc. dr. sc. Martina Podboj, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet

dr. sc. Tea Škokić, Institut za etnologiju i folkloristiku 

dr. sc. Jelena Ivanišević, Institut za etnologiju i folkloristiku

dr. sc. Dina Vozab, Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu

doc. art. Bojan Mrđenović, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Teo Mudrić, Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet

Mirna Varga, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Biljana Kašić, prof.  u mirovini

Svea Kučinić, Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

dr.sc. Jana Kujundžić, Sveučilište Northumbria, Odsjek društvenih znanosti

dr. sc Anita Buhin, Sveučilište Nova u Lisabonu

Karla Martinić, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet

Stevo Đurašković, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Andrea Matošević, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Sanja Bojanić, Sveučilišni institut za budućnost, Sveučilište u Rijeci

dr. sc. Paul Stubbs, Emeritus, Ekonomski institut, Zagreb

prof. dr. sc. Davorka Matić, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Jelka Vukobratović, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

dr. Milica Popović, Institut za kulturne studije, Austrijska akademija znanosti, Beč

prof. dr. sc. Davor Dukić, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Karlo Kralj, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Andrea Čeko, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Katarina Peović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Hrvoje Spudić, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Drago Župarić-Iljić, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Sanja Potkonjak, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hana Marisa Mohar, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Sanjin Sorel, Filozofski fakultet u Rijeci

dr. sc. Sanja Horvatinčić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 

izv. prof. dr. sc. Valeria Graziano, Sveučilište u Rijeci

mr. sc. Marija Barović, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Ivana Perica, Berlin 

dr. sc. Sven Cvek, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

dr. sc. David Šporer, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu

dr. sc. Miranda Levanat-Peričić, red. prof., Sveučilište u Zadru

dr. sc. Sarah Czerny, izv. prof., Filozofski fakultet u Rijeci

izv. prof. art. Zorana Protić, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Maroje Mrduljaš, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Jasna Žmak, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Nina Čolović, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

dr. sc. Ružica Čičak-Chand, Zagreb

Ana-Marija Poljanec, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Luka Ostojić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Ivona Krezić, Ekonomski institut, Zagreb

dr. sc. Goran Pavlić, izv. prof., Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Una Bauer, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Hrvoje Jurić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Edita Papa Dukić, Građevinski fakultet u Rijeci

Goran Sergej Pristaš, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Goran Ferčec, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Danijela Lugarić Vukas, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Romana Pozniak, Institut za etnologiju i folkloristiku

Ria Tursan, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. art Irma Omerzo Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Nikolina Pristaš, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

mr. sc. Željka Petrović Osmak, Etnografski muzej

dr. sc. Irina Masnikosa, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Srpsko narodno vijeće

Mirna Tkalčić Simetić, Institut za etnologiju i folkloristiku

Bojan Mucko, Institut za etnologiju i folkloristiku

Iva Grubiša, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Ines Prica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

dr. sc. Natka Badurina, izv. prof., Sveučilište u Udinama, Italija

Marko Car, Filozofski fakultet u Zagrebu

Nina P. Amulić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Lena Šlogar,  Filozofski fakultet u Zagrebu

Nikkola Kešić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Patrik Kaurić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Emina Bužinkić, Institut za razvoj i međunarodne odnose

dr. sc. Jeremy F. Walton, Filozofski Fakultet, Sveučilište u Rijeci

Josip Jagić, Tehničko Veleučilište u Zagrebu

a Semen, Institut Ruđer BoškovićAna Ilievska, Filozofski Fakultet u Zagrebu

Marjan Alčevski, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Dubravka Zima, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 

doc. dr. sc. Branislav Oblučar, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Maša Grdešić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Petra Požgaj, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Dean Duda, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Domagoj Kučinić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo

dr. sc. Hrvoje Tutek, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Luka Bekavac, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Mislav Žitko, Filozofski fakultet u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Mirjana Tonković, Filozofski fakultet u Zagrebu

prof. dr. art. Ana Vivoda, Sveučilište u Zadru

izv. prof. dr. sc. Marina Gabelica, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Nikica Gilić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Saša Zelenika, Rijeka

prof. dr. sc. Darja Maslić Seršić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

prof. dr. sc. Damir Seršić, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu 

izv. prof. dr. sc. Maša Kolanović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

prof. dr. sc. Meri Tadinac, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Katerina Duda, Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Gordana Keresteš, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Gaj Keresteš, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Suzana Marjanić, Zagreb

Igor Bezinović, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Gaćina Tonći, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

izv.prof.dr.sc Zlatan Krajina, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu 

Neira Mušić, Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci

Juraj Lerotić, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Brigita Miloš, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci

Zvonimir Jurić, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Elvina Šehić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu 

Mirna Brođanac, doktorandica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Ana Letunić, izv. prof. art., Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Snježana Banović, red. prof. art. Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 

doc. art. Romana Brajša, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Agata Juniku, izv. prof., Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Petra Kelemen, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

doc. dr. sc. Helena Popović, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu